Ostaci Ilirske gradine

Ilirsko stanovništvo na otoku Mljetu pripadalo je plemenu Ardijejaca. Na otok su došli prije 4000 godina, a za dolazak na Mljet su koristili luke poluotoka Pelješca koje su geografski bile najbliže otoku Mljetu. Na Mljet su došli s Dinarskog gorja. O ilirskoj naseljenosti zapadnog dijela otoka oko Velikog jezera i luke Polače svjedoče dobro sačuvani ostaci jake utvrde na Velikom Gradcu. U tim drevnim ruinama razbacanima diljem otoka pronađeni su sitni brončani ukrasi osobnog nakita ili potrepština poput naušnica, prstenja, puceta te krhotine amfora i drugog posuđa. Svoje naseobine mljetski su Iliri podizali na uzvisinama radi obrambeno-sigurnosnih razloga, a građene su od suhozida u obliku nepravilna kruga koji se zatvarao prema unutrašnjosti poput kakva primitivna labirinta. Takva ilirska naselja potpuno su sakrivena od pogleda s mora, dok naprotiv, vidik iz njih puca daleko na otvorenu pučinu mora.

Vrhmljeće

Vrhmljeće je naziv za prvo naselje na otoku Mljetu, kojeg su osnovali Slaveni kad su došli na otok s Pelješca. Vrhmljeće je bilo smješteno u udolini visokog brda te je bilo potpuno zaklonjenu pogledu s mora, što mu je, u ono vrijeme, pružalo sigurnost od učestalih gusarskih napada s mora. Naselje se nalazilo na nepristupačnom i neplodnom dijelu otoka, kako bi oštri vrhovi susjednih brda bili prirodna utvrda. Pristup naselju je išao uskom i strmom dolinom, teškom za penjanje, a lakom za obranu. S okolnih vrhova pružao se pogled na otvoreno more i na Mljetski kanal.

Kompleks rimske palače

Polače je naselje najstarijeg datuma jer datira još iz grčkog i ilirskog razdoblja. U naselju se danas može vidjeti mnoštvo građevina iz rimskog razdoblja: ostaci rimske vilae rusticae i ostaci termi, antički rezidencijalni kompleks (palača) nastao krajem V. stoljeća, pronalazimo mozaike i mnoge druge atraktivnosti.

Samostan i crkva svete Marije

Na otoku Sveta Marija, u južnom dijelu mljetskog Velikog jezera, nalazi se benediktinski samostan s crkvom sv. Marije. Njegova površina iznosi 0,5 ha. Sagrađen je u vremenu od 1177. do 1198. godine. Benediktinci su najprije na otočiću izgradili samostan, a zatim i crkvu. Crkva je tijekom stoljeća mijenjala izgled pod naletom stilova, renesanse i baroka, ali je centralni dio romanički. Crkva sv. Marije je najmonumentalniji primjer donacijskog i dvorskog tipa crkava podizanih na prostoru Dalmacije i Apulije. Osim po veličini, ona je još po mnogočemu posebna.

Zapadna ranokršćanska bazilika

Glavnina povijesnih podataka za Mljet vezana je uz uvalu Polače, gdje se od 1.st. razvija rimski grad sa palačom ladanjskog tipa kakvih je bilo širom Mediterana. Brojnost crkava na ovom podrućju upućuje na biskupsko središte kojemu je palača bila biskupski dvor. Bazilike su najvjerojatnije nastale uz ljetnikovac u 5/6.st. Bile su tri bazilike koje su ovisno o izgledu, posebno apsidalnog dijela, građene i dograđivane u nizu stoljeća od Antike, kroz Srednji vijek, sve do 13.st. Brojnost crkava na ovom području upućuje na biskupsko središte kojemu je palača bila biskupski dvor. Bazilika koja se najviše sačuvala je pravokutnog oblika okrenuta na jug, s proširenom apsidom u obliku slova “T” (slično solinskim trobrodnim starokršćanskim crkvama). Zidana je od nepravilno tesanog kamena. Na začelnom zidu još se vide prozori u luk, koji u središnjim dijelu imaju oblik križa (kao sv. Donat u Zadru).

Ilirsko stanovništvo na otoku Mljetu pripadalo je plemenu Ardijejaca. Na otok su došli prije 4000 godina, a za dolazak na Mljet su koristili luke poluotoka Pelješca koje su geografski bile najbliže otoku Mljetu. Na Mljet su došli s Dinarskog gorja. O ilirskoj naseljenosti zapadnog dijela otoka oko Velikog jezera i luke Polače svjedoče dobro sačuvani ostaci jake utvrde na Velikom Gradcu. U tim drevnim ruinama razbacanima diljem otoka pronađeni su sitni brončani ukrasi osobnog nakita ili potrepština poput naušnica, prstenja, puceta te krhotine amfora i drugog posuđa. Svoje naseobine mljetski su Iliri podizali na uzvisinama radi obrambeno-sigurnosnih razloga, a građene su od suhozida u obliku nepravilna kruga koji se zatvarao prema unutrašnjosti poput kakva primitivna labirinta. Takva ilirska naselja potpuno su sakrivena od pogleda s mora, dok naprotiv, vidik iz njih puca daleko na otvorenu pučinu mora.

Vrhmljeće je naziv za prvo naselje na otoku Mljetu, kojeg su osnovali Slaveni kad su došli na otok s Pelješca. Vrhmljeće je bilo smješteno u udolini visokog brda te je bilo potpuno zaklonjenu pogledu s mora, što mu je, u ono vrijeme, pružalo sigurnost od učestalih gusarskih napada s mora. Naselje se nalazilo na nepristupačnom i neplodnom dijelu otoka, kako bi oštri vrhovi susjednih brda bili prirodna utvrda. Pristup naselju je išao uskom i strmom dolinom, teškom za penjanje, a lakom za obranu. S okolnih vrhova pružao se pogled na otvoreno more i na Mljetski kanal.

Polače je naselje najstarijeg datuma jer datira još iz grčkog i ilirskog razdoblja. U naselju se danas može vidjeti mnoštvo građevina iz rimskog razdoblja: ostaci rimske vilae rusticae i ostaci termi, antički rezidencijalni kompleks (palača) nastao krajem V. stoljeća, pronalazimo mozaike i mnoge druge atraktivnosti.

Na otoku Sveta Marija, u južnom dijelu mljetskog Velikog jezera, nalazi se benediktinski samostan s crkvom sv. Marije. Njegova površina iznosi 0,5 ha. Sagrađen je u vremenu od 1177. do 1198. godine. Benediktinci su najprije na otočiću izgradili samostan, a zatim i crkvu. Crkva je tijekom stoljeća mijenjala izgled pod naletom stilova, renesanse i baroka, ali je centralni dio romanički. Crkva sv. Marije je najmonumentalniji primjer donacijskog i dvorskog tipa crkava podizanih na prostoru Dalmacije i Apulije. Osim po veličini, ona je još po mnogočemu posebna.

Glavnina povijesnih podataka za Mljet vezana je uz uvalu Polače, gdje se od 1.st. razvija rimski grad sa palačom ladanjskog tipa kakvih je bilo širom Mediterana. Brojnost crkava na ovom podrućju upućuje na biskupsko središte kojemu je palača bila biskupski dvor. Bazilike su najvjerojatnije nastale uz ljetnikovac u 5/6.st. Bile su tri bazilike koje su ovisno o izgledu, posebno apsidalnog dijela, građene i dograđivane u nizu stoljeća od Antike, kroz Srednji vijek, sve do 13.st. Brojnost crkava na ovom području upućuje na biskupsko središte kojemu je palača bila biskupski dvor. Bazilika koja se najviše sačuvala je pravokutnog oblika okrenuta na jug, s proširenom apsidom u obliku slova “T” (slično solinskim trobrodnim starokršćanskim crkvama). Zidana je od nepravilno tesanog kamena. Na začelnom zidu još se vide prozori u luk, koji u središnjim dijelu imaju oblik križa (kao sv. Donat u Zadru).